Nalazi
se u krutom agregatnom stanju ili u obliku viskozne tekućine. Sapun se sastoji
od natrijevih ili kalijevi soli viših masnih kiselina. Nastaje reakcijom
masnoća s jakim lužinama u procesu saponifikacije. Masti se hidraliziraju, te
nastaje miješavina alkalijskih soli masnih kiselina (sirovi sapun) i glicerol.
U takav sapun se tipično dodaju drugi sastojci, poput boja i mirisa, kako bi se
učinio privlačnijim.Danas se sapun često zamjenjuje raznim drugim sredstvima za
čiščenje.Zbog polarne građe imaju sposobnost uklanjanja masnoća. Duguljasta
polarna molekula sapuna se jednim krajem lako pripija uz molekulu vode (taj dio
se naziva hidrofilnim dijelom), a suprotnim dijelom bježi od vode (to je
hidrofobni dio). U vodenoj otopini molekule sapuna se usmjeravaju tako da se
hidrofobni dio usmjeri prema molekuli masnoće, ako je prisutna, i time izbjegne
blizinu molekula vode. Kada se zrnce (ili kapljica) masnoće potpuno okruži
molekulama sapuna nastaju kuglaste nakupine masnoća zvanemicele, na čijem
vanjskom dijelu su izloženi hidrofilni krajevi molekula sapuna. Kako se ti
krajevi rado pripijaju uz vodu, takva nakupina je plovna i tijekom pranja će
lako otploviti niz struju vode. Sapuni su površinski aktivne tvari (smanjuju
površinsku napetost).
Zanimljiva je jedna činjenica. Prilikom reakcije između
lužine i masti nastaje sapun ali i glicerin. Kako je ovo lak način dobivanja
glicerina onda je sapun zapravo ispadao kao sekundarni proizvod u tvornicama
sapuna.Bolje bi bilo rečeno da su se gradile tvornice glicerina, a ne tvornice
sapuna. Pogađate potražnja za glicerinom je naglo porasla kada je Nobel izumio
dinamit, koji je u početnom sastavu bio nitroglicerin s kojim je bila
natopljena neaktivna materija (on je koristio pijesak koji je nastao taloženjem
u morskom dnu).U današnje vrijeme glicerin se katkada ostavlja u sapunu gdje ga
čini prozirnim, a u sapun se dodaju i razni dodaci kao što su parfemi,
dezinfekcijska sredstva itd itd. Sapun inače suši kožu iz razloga što je lužnat
pa rastvara sloj masnoće koji je normalan na ljudskoj koži. Zato se u novije
vrijeme prave "sapuni" koji imaju isti pH kao i ljudska koža. No u
kemijskom smislu oni nemaju nikakve zajedničke osnove prvotnim sapunima. Tehnologija proizvodnje sapuna vrlo je
komplicirana, pa je zbog izvanredno kompleksnih fizikalnim svojstava sapuna
često prava umjetnost,
Nakon saponifikacije, koja je sama po scbi operacija
koja traži dosta truda, sapun mora proći kroz niz faza za odstraniivanie
nečistoća, dobivanje glicerola i smanjivanje količine vode na relativno niski
stupanj. Niz operacija u proizvodnji obične kuhane jezgre sapuna jesu;
a) reakcija
masti s lužinom do gotovo potpune saponifikacije
b) isoljavanje
sapuna iz otopine s pomoću soli, u dva ili vise stupnja uz
odstranjivanje glicerola, koji u reakciji nastaje
c) kuhanje
materijala sa suviskom lužine, da sc završi saponifikacija nakon čega slijedi
isoljavanje alkalijama i odvajanje
punjenja u faze koje se ne miješaju- jezgru sapuna i podlužnicu, u takozvanom
procesu završne obrade.
Jczgra
sapuna, koja se dobiva kuhanjem u kotlovima sastoji se od 65% sapuna i oko 35
vodc uz tragove glicerola, soli itd., proizvod je iz kojeg se sa ili bez
sušenja, mehaničkom obradom i dodavanjem nesapunskih komponenti dobivaju
trgovački proizvodi sapuni raznih oblika, zatim sapunske pahuljice, granule i
prašci. Za dobijanje boljih produkata
proizvodnje vršimo dodavanje dodatnih
komponenti, kao što su punila omekšivači i druge pomoćne tvari za
poboljšanje kvaliteta između ostalog i odgovarajucih svojstava za pranje.
Sapun
koji koristimo u svagdašnjoj upotrebi ima površinski aktivno dejstvo. Ovdje se
navodi samo dio postupaka koji se upotrebljava u proizvodnj , a to je:
postupak
kuhanja,
postupak
polukuhanja
kontinuirani
postupa
prerada
u gotove oblike
