Sapuni / soaps

Sapun je anionski tenzid koji se koristi za pranje i čišćenje (najčešće ruku). 

Nalazi se u krutom agregatnom stanju ili u obliku viskozne tekućine. Sapun se sastoji od natrijevih ili kalijevi soli viših masnih kiselina. Nastaje reakcijom masnoća s jakim lužinama u procesu saponifikacije. Masti se hidraliziraju, te nastaje miješavina alkalijskih soli masnih kiselina (sirovi sapun) i glicerol. U takav sapun se tipično dodaju drugi sastojci, poput boja i mirisa, kako bi se učinio privlačnijim.Danas se sapun često zamjenjuje raznim drugim sredstvima za čiščenje.Zbog polarne građe imaju sposobnost uklanjanja masnoća. Duguljasta polarna molekula sapuna se jednim krajem lako pripija uz molekulu vode (taj dio se naziva hidrofilnim dijelom), a suprotnim dijelom bježi od vode (to je hidrofobni dio). U vodenoj otopini molekule sapuna se usmjeravaju tako da se hidrofobni dio usmjeri prema molekuli masnoće, ako je prisutna, i time izbjegne blizinu molekula vode. Kada se zrnce (ili kapljica) masnoće potpuno okruži molekulama sapuna nastaju kuglaste nakupine masnoća zvanemicele, na čijem vanjskom dijelu su izloženi hidrofilni krajevi molekula sapuna. Kako se ti krajevi rado pripijaju uz vodu, takva nakupina je plovna i tijekom pranja će lako otploviti niz struju vode. Sapuni su površinski aktivne tvari (smanjuju površinsku napetost).

Zanimljiva je jedna činjenica. Prilikom reakcije između lužine i masti nastaje sapun ali i glicerin. Kako je ovo lak način dobivanja glicerina onda je sapun zapravo ispadao kao sekundarni proizvod u tvornicama sapuna.Bolje bi bilo rečeno da su se gradile tvornice glicerina, a ne tvornice sapuna. Pogađate potražnja za glicerinom je naglo porasla kada je Nobel izumio dinamit, koji je u početnom sastavu bio nitroglicerin s kojim je bila natopljena neaktivna materija (on je koristio pijesak koji je nastao taloženjem u morskom dnu).U današnje vrijeme glicerin se katkada ostavlja u sapunu gdje ga čini prozirnim, a u sapun se dodaju i razni dodaci kao što su parfemi, dezinfekcijska sredstva itd itd. Sapun inače suši kožu iz razloga što je lužnat pa rastvara sloj masnoće koji je normalan na ljudskoj koži. Zato se u novije vrijeme prave "sapuni" koji imaju isti pH kao i ljudska koža. No u kemijskom smislu oni nemaju nikakve zajedničke osnove prvotnim sapunima.  Tehnologija proizvodnje sapuna vrlo je komplicirana, pa je zbog izvanredno kompleksnih fizikalnim svojstava sapuna često prava umjetnost,

 Nakon saponifikacije, koja je sama po scbi operacija koja traži dosta truda, sapun mora proći kroz niz faza za odstraniivanie nečistoća, dobivanje glicerola i smanjivanje količine vode na relativno niski stupanj. Niz operacija u proizvodnji obične kuhane jezgre sapuna jesu;

  a)   reakcija masti s lužinom do gotovo potpune saponifikacije

    b)  isoljavanje sapuna iz otopine s pomoću soli, u dva ili vise stupnja  uz  odstranjivanje glicerola, koji u reakciji nastaje

  c) kuhanje materijala sa suviskom lužine, da sc završi saponifikacija nakon čega slijedi isoljavanje alkalijama i  odvajanje punjenja u faze koje se ne miješaju- jezgru sapuna i podlužnicu, u takozvanom procesu  završne obrade.

Jczgra sapuna, koja se dobiva kuhanjem u kotlovima sastoji se od 65% sapuna i oko 35 vodc uz tragove glicerola, soli itd., proizvod je iz kojeg se sa ili bez sušenja, mehaničkom obradom i dodavanjem nesapunskih komponenti dobivaju trgovački proizvodi sapuni raznih oblika, zatim sapunske pahuljice, granule i prašci. Za dobijanje  boljih produkata proizvodnje vršimo dodavanje dodatnih  komponenti, kao što su punila omekšivači i druge pomoćne tvari za poboljšanje kvaliteta između ostalog i odgovarajucih svojstava za pranje. 

Sapun koji koristimo u svagdašnjoj upotrebi ima površinski aktivno dejstvo. Ovdje se navodi samo dio postupaka koji se upotrebljava u proizvodnj , a to  je: 

postupak kuhanja,

            postupak polukuhanja   

        kontinuirani postupa 

      prerada u gotove oblike